172. avijacijski puk

Detalji

Objavljeno Nedjelja, 29 Ožujak 2020 07:55

U jeku razotkrivanja susreta neidentificiranih letećih objekata sa vrhunskim ratnim pilotima za vrijeme treninga na američkoj obali u 2000.-ima (slučaj Nimitz, Gimbal, Go Fast), želimo podsjetiti kako su se na području bivše Jugoslavije u 70.-im i 80.-im godinama odvijali poprilično slični scenariji. Za razotkrivanje ovih slučajeva zaslužan je svjetski priznati istraživač Giuliano Marinković, koji već godinama istražuje dokumentaciju, kontaktira svjedoke, poslaguje puzzle i kronologiju ovih povijesnih događaja na našim prostorima. O svemu piše knjigu, koju s nestrpljenjem očekujemo.

Nakon raspada Jugoslavije mnogi piloti, radaristi i ostali uključeni u same događaje odlučili su istupiti sa svojim svjedočanstvima. Obzirom na broj incidenata, duljinu trajanja incidenata te veliki broj svjedoka, ovi slučajevi zadobili su i svjetsku pažnju.


Prvi slučaj o kojem ćemo pisati je fascinantan slučaj pojavljivanja NLO-a nad južnim dijelom Hrvatske i Crne Gore iz 1975. godine kada je 172. puk ratnog zrakoplovstva JNA bio smješten na aerodromu Golubovci u Podgorici, tadašnjem Titogradu. Ovo je prvi takav slučaj koji je službeno opisan i predstavljen u monografiji 172. avijacijski puk, posvećenoj najvećoj zrakoplovnoj jedinici u bivšoj Jugoslaviji.

Jedna od prvih i očiglednih sličnosti sa američkim slučajevima, i ovdje se radi o treniranju ratnog zrakoplovstva sa velikim brojem aviona i visokim brojem sati leta. Tih godina u Jugoslaviji treniralo se u avionima Galeb (G-2) i Jastreb (J-21) koji su zapravo školsko-borbeni zrakoplovi i mogu postići najveće brzine do 600 km/h.

Sve se počelo odvijati kada je radar na Prevlaci kod Dubrovnika počeo primijećivati neobične objekte koji lete iz smjera Italije preko Jadranskog mora u smjeru Dubrovnika, a kreću se brzinom od 26 mph od 4000 mph, a ponekad bi i samo lebdjeli. Radaristi su incidente prijavljivali stožeru, ali obzirom da stožer nije mogao utvrditi što to je i o čemu se radi, rekli su im da nisu zainteresirani jer se vjerovatno radi o nekoj grešci na radaru. No, radaristi su dobivali radarske signale na tri različite frekvencije i bili su sigurni da se tu radi o nečem konkretnom i nastavili prijavljivati incidente koji su se sve češće počeli pojavljivati iznad kontinenta, odnosno Crne Gore.

NLO se pojavljivao oko 3 tjedna iz noći u noć. Prvi ga je uočio pokojni Dragan Marjanović u avionu Galeb G-2 kao nastavnik letenja, kada je javio da gleda svjetlo koje mu je malo s lijeve, malo s desne strane krila, čak i u kabini, pri čemu se vidno uznemirio. Isprva su krenuli podsmjesi i šale, pogotovo od starijih kolega. No, kako se taj neobični crvenkasti svjetleći objekt počeo pojavljivati svake večeri i otprilike u isto vrijeme, 50 minuta nakon prvog noćnog leta, sve više pilota je svjedočilo istome. Time su se i podsmjesi stišavali, a situacija je izazvala zabrinutost.

U to vrijeme zapovijednik 172. puka bio je Zvonko Jurjević, a Đuro Stupar načelnik štaba.

U subotu 25. siječnja 1975. godine Jurjević je razmišljao da, obzirom da se vikendom ne radi i ne leti, šta bi bilo ako bi tada poletio, pitao se da li bi se NLO pojavio. Pozvao je svoja 3 najbolja pilota: Đuru Stupara, Đorđa Stankovića i Milivoja Mačeka. U nedjelju su u potpunoj tajnosti poletili prvo Stupar u zonu Cetinje i Stanković u zonu Nikšić. Vratili se nakon 40 min. ne uočivši ništa neobično. Zatim su poletili Maček koji je krenuo ka Nikšiću i Jurjević ka Cetinju. Sve se odvijalo u tkz. radijskoj šutnji i sa ugašenim avionskim svjetlima.

Maček je opisao kako se pojavilo žućkasto-narančasto svjetlo iznad horizonta koje se jako sporo kretalo. Avion je cijelo vrijeme bio usmjeren u pravcu tog svjetla, na visini oko 4000 m. Kako se približavao objektu, on se počeo sve brže kretati po horizontu, pa je promijenilo boju u žarko crvenu. Brzim manevrima je mijenjao položaje, pojavljivao se i nestajao, vertikalno, horizontalno, uz nevjerojatna ubrzanja pod vrlo oštrim kutovima kao da demonstrira pilotu svoje mogućnosti i sve to unutar vidnog polja kokpita. Maček je ubrzao u smjeru objekta na maksimalnih 800 km/h, na brzinu koja koju avion jedva izdražava i došao do Dubrovnika. Kontaktirao je radar na Prevlaci gdje mu je radarist rekao da nema nikakvog objekta u zraku. Maček ga je zamolio da izađe van i javi da li što vidi i uskoro mu se radarist povratno javio sa potvrdnim odgovorom: „Da, vidio sam. Ali toga na radaru nema.“ Tada se Maček zbog manjka goriva morao vratiti u Titograd.

Jurjević je svjedočio kako se, nakon što se popeo na 3000 m, iznenada u području Budve pojavio NLO u obliku blještave svjetleće kugle.


„– Istovremeno me zove pilot Maček iz zone Nikšić radio vezom i pita: Da li ga vidite? – Navodi Jurjević. – Odgovorio sam da vidim, da ostane u zoni i promatra. Objekt koji sam vidio izgledao je kao svjetleća kugla koja mijenja spektar boja od bijele do narančaste, ali ne mijenja jačinu svjetlosti.
Tada je bio na kursu 310 stupnjeva i imao je osjećaj da se i objekat tako kreće. Izračunao je da je NLO od njega udaljen oko 10 km, ali na nešto manjoj visini. Kako mu je bio točno preko lijevog krila, Jurjević je dao gas 95 posto i oštro zaokrenuo ka objektu.

– Sišao sam na 2.500 m i poslije minute pri brzini oko 600 km/h, vratio se na kurs 310, pri čemu mi je objekt bio ispred vjetrobrana – navodi Jurjević u monografiji 172. avijacijski puk. – Naglo sam skinuo gas na minimalnu snagu, izvukao zračne kočnice i smanjio brzinu na 300 km. Činilo mi se da se razmak od objekta ne mijenja. Pozvao sam radarsku postaju na Prevlaci i operator je konstatirao moj radarski kontakt, ali ispred mene nije ništa vidio.

Kada je Jurjević bio iznad Prevlake, upalio je reflektor u nosu aviona, a operator je potvrdio da ga vizualno vidi. Ali i da ispred njega, na većem odstojanju, vidi i jako svjetlo koje se kreće istim pravcem. Jurjević zatim ubrzava na 450 km/h i sa istim razmakom od objekta leti do Dubrovnika. Tu je NLO naglo ubrzao, pošao u penjući zaokret ka otvorenom moru i nestao iz vidokruga.“

Zaključak je bio da se nikako ne mogu približiti objektu; pri svakom pokušaju, on bi držao jednak razmak. Ta činjenica također neodoljivo podsjeća na izjave američkih pilota iz slučajeva koji su se odvijali mnogo godina kasnije.

Obzirom na veliki broj trenera i učenika, što domaćih, što inozemnih, zabrinuli su se za potencijalnu ugrozu ljudi za koje odgovaraju. Pomislili su čak i kako ih netko špijunira pa su pretresli aerodrom, ali ništa nisu našli.

Tada su odlučili zatražiti pomoć u obliku supersoničnih aviona. Iz beogradske Batajnice poslani su najbolji piloti, sa najnovijim avionima MIG-21 i to sa naredbom da se identificira ili obori nepoznati objekt.

Igrom slučaja, u to vrijeme Tito je boravio u Igalu, mjestu blizu Prevlake, a zbog ovih izvanrednih događanja iznad Titograda, već drugo jutro upućeno je 6 elitnih pilota MIG-ova s tajnim zadatkom: „uništiti svjetlosne uljeze koji narušavaju zračni prostor“. Tadašnji je Savezni sekretarijat za narodnu odbranu formirao i posebnu komisiju stručnjaka koja je analizirala pojavu, a na čijem čelu je bio inženjer zrakoplovstva Milivoj Jugin – inače najveći popularizator astronomije i astronautike na području bivše Jugoslavije.

„Dogovoreno je da piloti sa učenicima izvode normalnu obuku, a da se u trenutku kada se pojavi NLO, na njegov znak svi avioni spuste na visinu od 500 m iznad tla i započnu slijetanje najkraćim putem. Dva aviona MIG 21 bi odmah krenula u presretanje.

Po planu obuke, trebalo je uvježbati grupno letenje u parovima uz promjenu uloga vođa-pratitelj, pa još jedan krug. Letjelo se na visini od 2.500 metara, sa šest parova u nizu. Parovi su redom polijetali i rasporedili se na različitim mjestima duž rute. Poslije 50 minuta, kada se prvi par aviona pripremao za slijetanje, NLO se „stvorio“ u sredini prostora rute.

- Sve posade su ga vidjele i javile u kojem pravcu ga vide – kaže Jurjević. - NLO se pojavio negdje između Cetinja i Danilovgrada, i to na istoj visini kao i avioni u zraku u pravcu prema aerodromu, kao da će i on na slijetanje.“

Dao sam preko radija ugovoreni signal, avioni su pošli na slijetanje, par MIG-ova je poletjelo.“

Jedan od njih je pilot Mamić koji se po dogovoru i planu polagano približavao pojavi, ne brže od 600 km/h, te u zadnji trenutak uključio ubrzanje kako bi mu se što više približio. Uspio je u planu i imao naciljan objekt. Tada je od kontrole leta zatražio dozvolu za lansiranje rakete, no kontrola leta je bila pomalo neodlučna, a objekt se naglo i velikom brzinom počeo udaljavati prema jadranskim vratima. Mamić ga je pokušao slijediti, no kada se približio međunarodnim vodama, naređeno mu je da se okrene i vrati. Kako se Mamić krenuo vraćati prema Crnoj Gori, tako se najednom objekt opet stvorio ispred njega. Radar ga je također uočio i pitali su pilota Mamića da li ga vidi, on je ovaj put odlučio reći da ga ne vidi. Objekt je u tom momentu počeo jako bljeskati. Kontrola leta je opet pitala: „Da li ga sad vidiš?“, a pilot je odgovorio: „Sad ga vidim“. Tada se objekt ugasio i više ga nisu vidjeli.

NLO je nestao, a Jugin je prokomentirao da ne postoji ovozemaljska letjelica koja ima ovakav raspon brzina, a koje ostvari u tako kratkom vremenu. Ništa konkretno nisu zaključili, osim da je nemoguće utvrditi o kakvom se tipu letjelice radi, niti šta je njen cilj, ali da NLO očigledno nema neprijateljske namjere. Naredio je pilotima da nastave sa obukom i da više ne obraćaju pažnju na pojavu svjetleće kugle na nebu. Jedino da mu odmah jave kada je ugledaju.


Sljedeći noćni let je započeo kao i obično, avioni su odlazili i dolazili. Odjednom, u uobičajeno vrijeme, u regiji Ceva pojavio se NLO sa već viđenim karakteristikama. Svi koji su bili na aerodromu su ga ugledali i glasno komentirali. NLO se kretao prema aerodromu, a uočile su ga i posade aviona u zraku. Iako je vidio objekt, Jurjević je pilotima tvrdio da ništa vidi, jer ne želi vidjeti, sve dok mu zapovijednik eskadrile nije prišao i rekao da NLO vidi 100 ljudi! A NLO je po dolasku iznad aerodroma ugasio svjetla i više se nije pojavljivao.

Ovom slučaju svjedočio je i umirovljeni general, nekad pomoćnik načelnika Generalštaba Jugoslavije za avijaciju Blagoje Grahovac koji kaže da ni nakon toliko godina, ni stručno ni profesionalno ne može objasniti porijeklo letjelica. Ne postoji ovozemaljska letjelica sa sličnim manevarskim performansama - zaključio je Grahovac.



FUN fact: U bliskoj budućnosti možemo očekivati premijeru dokumentarno-igranog filma o ovom slučaju, na kojem radi mladi redatelj Miloš Škundrić, pod nazivom „Šifra Vuk“.

Za one koji žele znati više:

CE-5 – Bliski susreti pete vrste

Detalji

Objavljeno Subota, 21 Ožujak 2020 07:46

Dr. Steven Macon Greer je umirovljeni traumatolog, učitelj transcendentalne meditacije i ufolog. Osnivač je projekta Disclosure i Centra za proučavanje vanzemaljske inteligencije (The Center for the Study of Extraterrestrial Intelligence - CSETI) kroz koje traži razotkrivanje klasificiranih tajnih informacija o NLO-ima i njihovoj tehnologiji.

Podsjetimo da je 1997. godine zajedno sa astronautom Edgarom Mitchellom brifirao najviše članove Vlade o svojim saznanjima o NLO-ima i tajnim programima o čemu smo već pisali u sklopu „leak“-a stoljeća.

Opširnije...

Wilson – Davis

Detalji

Objavljeno Ponedjeljak, 09 Ožujak 2020 10:46