Prve promatračke aktivnosti članova POLARISA događale su se 1990. g. na tada još nezavršenoj zvjezdarnici u sklopu društva Zvjezdano selo - Mosor, a poslije u sklopu nekoliko ljetnih terenskih expedicija (1993. - 1994.) na srednjodalmatinske otoke Brač i Hvar. Cilj astronomskih promatranja bio je uvježbati članove na terenski rad koji je zahtijevao timsku uvježbanost.
Najčešće terenske aktivnosti vezane uz astronomiju su promatranja nama najbližih nebeskih tijela poput planeta našeg Sunčevog sustava i njima pripadajućih satelita, zatim promatranja Mjeseca i njegovih površinskih znamenitosti, velikih astronomskih događaja kad su naše noćno nebo ukrasile komete Hyakutake, Hale-Bopp, traženje udaljenih galaksija te promatranja otvorenih i zatvorenih zvjezdanih jata i sl.
Ono u čemu možda najviše prednjačimo to je u onom dijelu astronomije, koja se bavi izučavanjem pitanja meteorskih rojeva odnosno meteorske analitike. U tom kontekstu smo u okvirima programa "Skylight" svake godine izlazili na teren u datumima kad su meteorski rojevi aktivni, te promatranjem i dokumentiranjem ostvarili da naši članovi danas imaju bogato iskustvo i dokumentaciju kojom to mogu potkrijepiti. Isto tako naši članovi ovladavaju i tehničkim aktivnostima poput korištenja optičke opreme (teleskopi, foto-video oprema), kao i svladavanje vještina pravljenja astro-fotografije.
U suradnji s našim prijateljima iz Društva ORION - Makarska, ASTRONOMSKO DRUŠTVO - SINJ, te ZVJEZDANO SELO - MOSOR organiziramo popularna predavanja za mlađe uzraste, a kojom prilikom će se moći i upoznati s radom društava te ako to žele, doznati i zavoljeti sve čarolije noćnog neba. Ovaj edukacijski program se namjerava provoditi za sve dobne skupine, a pogotovo kroz osnovne i srednje škole te na posebnim seminarima koje organizraju ufološka i astronomska Društva.
ZANIMLJIVOSTI
1. TAJNA SIBIRSKE KATASTROFE - 30. 06. 1908. g.
Početkom prošlog stoljeća u nepreglednim prostorima Sibira dogodila se jedna od najsnažnijih eksplozija u novijoj povijesti našeg planeta.
O ovom zagonetnom događaju napisane su mnoge knjige, tisuće članaka i feljtona, ali je ipak Sibirska katastrofa ostala jedna od najvećih zagonetki svih vremena. Opsežna teorijska i praktična istraživanja omogućila su da se u velikoj mjeri razjasni priroda eksplozije, ali ne i njen uzrok.
Literatura: TAJNA SIBIRSKE KATASTROFE - John Baxter, Thomas Atkins, KNJIŽEVNA ZAJEDNICA NOVOG SADA 1989. G.
2. JESMO LI "PALI" S MARSA?! 09. 08. 1996. g.
U meteoritu Allan Hills 84.001 (ALH84001) za kojeg je dokazano da je nekoć bio dio planeta Mars, a koji je na Zemlju pao prije nekih 10-13 tisuća godina pronađene su molekule koje se nazivaju policiklični aromatični ugljikohidrati (PAH). One predstavljaju dokaz primitivnog života, koji je vjerojatno nekad davno postojao na Marsu. Sve je izražajnija mogućnost da je nastanak života na Zemlji povezan s teroijom o UMJETNOJ ILI PRIRODNOJ PANSPERMIJI.
3. NEBESKA POSLASTICA 22. 03. 1997. g.
Hale-Bopp je najsjajniji komet koji se pojavio na nebu u zadnjih 20-ak godina, golemih je razmjera (promjer čvrste jezgre iznosi nekih 40-ak kilometara), a Zemlji je bio najbliži tih dana.
4. TKO JE TAMO GORE?! 07. 04. 1997. g.
Znanstvenik Louis D'Amario koji upravlja američkom sondom Galileo, a čiji je zadatak istražiti planetu Jupiter i njegove satelite kaže: "Osobno ne sumnjam da postoje oblici života u svemiru. Svakog mjeseca otkrije se neka nova zvijezda sa svojim planetom. A zvijezda ima toliko mnogo da je logično zaključiti da i na mnogim drugim planetima postoje uvjeti slični onima na Zemlji. Ja u to čvrsto vjerujem. Ostaje utvrditi je li se taj život razvio i dostigao razinu inteligencije jednaku ili veću od naše. Osobno sam uvjeren da je i to točno, da doista postoji izvanzemaljski inteligentni život. Ukratko, netko nas gleda odozgo!"
I tako, zahvaljujući Galileu, pionirska pretpostavka prof. Josepha A. Burnsa, stručnjaka za paleontologiju s CORNELL UNIVERSITYJA postaje sve izvjesnija: "Mjesec Europa najvjerovatnije sadrži nama suvremene oblike života." NASA je vrlo ozbiljno uzela u ozbir njegove pretpostavke.
5. DA LI JE FOBOS UMJETNI SATELIT MARSA? 25. 11. 1996. g.
Marsov mjesec Fobos (grč. STRAH) je na udaljenosti 9400 km od površine Marsa. On izlazi na zapadu i zalazi na istoku. Polako se približava planeti. Matematičari to objašnjavaju usporavanjem zbog veoma male mase. Njegova srednja gustoća bila bi onda tisuću puta manja od gustoće vode. Ako je to približno točno, onda bi pored tvrde površine, Fobos unutra morao biti prazan! Ali u tome slučaju njegovo porijeklo bi moralo biti umjetno. Još ako se upitate zašto sovjetske sonde "FOBOS 1" i "FOBOS 2" nikad nisu stigle na odredište, a njihova vrijednost iznosi milijardu dolara... Loša sreća! Možda. A kako objasniti onda ponovljene neuspjehe s misijom "MARS 96" ili s američkom "MARS OBSERVER". Opet loša sreća!
6. TRAGOVI DJELOVANJA VODE NA MARSU 24. 06. 2000. g.
Na planeti Mars otkriveno da je nekoć bilo djelovanja vode, što se objašnjava snimcima na kojima se to vidi.
7. OTKRIVEN PLANET KOJI KRUŽI OKO ZVIJEZDE EPSILON ERIDANI 14. 08. 2000. g.
Na zasjedanju 24. Međunarodne astronomske unije u Manchesteru objavljeno da su znanstvenici otkrili da je otkriven planet koji kruži oko zvijezde Epsilon Eridani, zvijezde koja je vrlo slična našem Suncu. Planet ima masu sličnu Jupiteru, a nalazi se na 10,5 svjetlosnih svjetlosnih godina udaljen od Zemlje - u našem susjedstvu
|
