Wilson – Davis

Najznačajnije curenje informacija, odn. „leak“, vezanih za proučavanje izvanzemaljske tehnologije su dokumenti između dr. Erica Davisa i admirala Wilsona. 

Thomas Ray Wilson je čovjek s dugom i uglednom karijerom u američkoj mornarici.  Od 1997. do 1999. godine bio je kontraadmiral (jedna zvijezda) i Zamjenik načelnika za obavještajne poslove Združenog stožera SAD-a, a od 1999. do 2002. godine vice-admiral (tri zvijezde) i Načelnik za obavještajne poslove Združenog stožera SAD-a (DIA).

 

wilson-davis

Dr. Eric Davis je, s druge strane, znanstvenik astrofizičar koji je tijekom devedesetih bio član Nacionalnog instituta za otkrića znanosti (NIDS), a koji je bio u vlasništvu milijardera Roberta Bigelowa. Davis je također blizak suradnik dr. Hal-a Puthoff-a, koji je vlasnik znanstvene tvrtke Earthtech.  Zajedno s Russell-om Targ-om razvio je protokole za klasificirani američki program gledanja na daljinu (remote viewing) u 1970.-im i 80.-ima. Stručnjak je za Zero Point Energy i ono što se naziva prostorno-vremenski inženjering. U nekoliko navrata je usko surađivao s Bigelowom. Plus, sastavni je član To Stars Stars Academy (TTSA). 

Ova priča se započela razotkrivati još 2008. godine kada su ufolozi istraživali glasine o sastanku održanom u Pentagonu u travnju 1997. Kontraadmiral Wilson je sazvao sastanak na kojeg je pozvao astronauta Apolla 14 dr. Edgara Michella, istraživača Stevena Greera i zapovjednika Millera. Potonji su na sastanku izvijestili Wilsona o postojanju tajnih, crnih, duboko skrivenih i, recimo, nečasnih privatnih organizacija koje su uključene u proučavanje izvanzemaljske tehnologije i izvanzemaljskih tijela i potrebe stavljanja takvih organizacija pod kontrolu Vlade SAD-a, ili barem nešto približno tome.

Ufolozi su uspjeli povezati sve konce i utvrditi sve prisutne na sastanku, koji su potvrdili da se sastanak dogodio. Mnogo toga je izašlo u javnost od Stevena Greer-a, pa i samog Edgara Mitchel-a. Greer je izjavio kako ne samo da je Wilson pronašao duboko skrivene tajne programe, nego da su mu i zabranili pristup informacijama i zaprijetili gubitkom pozicija ukoliko ne stane s istraživanjem! No sam Wilson, iako je potvrdio da se sastanak dogodio, nekoliko puta je zanijekao sve osim činjenice da se sastanak dogodio. Tvrdio je da nije išao za navodima sa sastanka i da nije istraživao skrivene NLO programe. Slučaj je došao do mrtve točke i istraživači su pomislili da je Greer možda preuveličao situaciju.

No, čak 10 godina kasnije, priča ide dalje... Puno dalje.

2019. godine u javnost izlaze bilješke astrofizičara Davisa koji je tražio informacije o NLO hardveru i našao se „na samo“ sa admiralom Wilsonom. Te bilješke jedan od vodećih istraživača Richard Dolan naziva „leak stoljeća“ jer razotkrivaju sve što se dešavalo nakon službenog sastanka u Pentagonu i potvrđuju ondašnje glasine o Wilsonovom istraživanju skrivenih NLO programa.

Bilješke se sastoje od 15 stranica Davisovih zapisa, a link na njih možete naći pri dnu ovog članka.

Pa krenimo na najsočnije dijelove ove priče.

Wilson i Davis su se sastali 16. listopada 2002. godine. Davis je ispitivao Wilsona o tom vrlo važnom sastanku iz travnja 1997.  No, Davisove bilješke ne govore puno o ovom sastanku, već se ustredotočuju na ono o čemu se razgovaralo nakon formalnog sastanka, a radi se o dvosatnom razgovoru između zapovjednika Millera i Wilsona o "NLO-ima, MJ-12, Roswellu, oborenim NLO-ima / vanzemaljskim tijelima itd." Wilson je, u stvari, rekao Milleru da je vidio obavještajne podatke o bliskim susretima američkih vladinih službenika s NLO-ima i mogućim programima za oporavljanje oborenih NLO-a, odnosno obrnuti inženjering („reverse engineering“) .

Tada dolazi prva veća bomba ovog dokumenta. U lipnju 1997. Wilson je Milleru rekao da je uspio utvrditi da postoji takva organizacija koja upravlja NLO programom vezanim za oboreni NLO.

wilson-davis 1

Davis je pokazao Wilsonu pismo od Millera od 25. travnja 2002. – i ovo je pismo „procurilo“. Iz ovog pisma se jasno vidi da su Davis i Hal Puthoff vodili vlastito istraživanje o oborenim NLO-a i pokušavali dokučiti sve igrače u Vladi koji imaju nešto veze s tim. Jedna od izuzetno zanimljivih izjava u Millerovom pismu je da će moći pružiti Davisu i Puthoffu „ime i zadnju lokaciju visokog časnika za kojeg vjeruje da je iz prve ruke znao za Vladu SAD-a i obrnuti inženjering NLO-a na području „Area 51“ i povezanim lokacijama. "

Miller je uključio ime i trenutno mjesto umirovljenog visokog časnika za kojeg vjeruje da je bio izravno uključen u interakciju Vlade sa značajnim NLO događajem na istočnoj obali SAD-a, i vjeruje da je zahvaljujući svom bivšem rukovodećem položaju, visokom vojnom činu i kontroli značajnih vojnih snaga, imao izravno znanje o upletenosti američke vlade.

Također je rekao da ima popis privatnih ugovarača i izvođača sa američkom vladom koji su vjerojatno sudjelovali u obrnutom inženjeringu i imali znanje o izvanzemaljskim tehnologijama, padovima, slijetanju i sličnim događajima.


wilson-davis 2

Nakon što je pročitao ovo, Wilson se nasmijao i rekao da "Milleru nije sve ni rekao" što god to značilo. Wilson je zatim rekao: "Miller može samo nagađati o tome tko bi ti privatni ugovarači i izvođači mogli biti. Zatim, "Miller može samo dati dobre savjete oko toga koje bi obrambene tvrtke to mogle biti - to je sve što zna." Jasno je da je Wilson znao puno više.

Wilson je bio očito nervozan u razgovoru s Davisom i rekao je da riskira samo razgovarajući s njim. I doista, dva desetljeća kasnije, čitav razgovor sada je vani.

Davis je potom tražio od Wilsona da opiše što se dogodilo tijekom travnja 1997. do lipnja 1997.

Wilson je rekao da je otprilike tjedan dana nakon sastanka s Millerom "telefonirao, kucao na nekoliko vrata i razgovarao s ljudima." To je trajalo 45 dana, neprestano, rekao je.

Rekao je da je od generala Ward-a dobio prijedlog za pretraživanje po grupnim datotekama u uredu OUSDAT-a (Ured ministarstva obrane za nabavu i tehnologiju). U svibnju je naišao na Bill Perry-a koji mu je isto predložio. Wilson je zatim rekao da su mu rekli za grupe specijalnih projekata koji ne pripadaju uobičajenom SAP-u (Special Access Programs - programi sa posebnim pristupom), nego posebnoj podskupini nepriznatih/ukinutih/zaustavljenih programa - koji ne pripadaju uobičajenim SAP odjelima, ali su zakopani unutar konvencionalnih SAP-ova.

SAP, ili programi sa posebnim pristupom, zapravo su programi „crnog proračuna“, koji su gotovo u potpunosti izvan nadzora Kongresa, a kojima vladaju privatne tvrtke. 

Wilson kaže Davisu da je napokon saznao da je ovaj program pronalaženja oborenog NLO-a zakopan i raštrkan među drugim konvencionalnim SAP-ovima, odnosno programima s posebnim pristupom.

Tada priča dolazi do vrhunca. Wilson je rekao da je "uputio tri poziva menadžeru programa - jedan od njih je bio konferencijski poziv u kojima su sudjelovali i sigurnosni direktor i korporativni odvjetnik."

Ti pojedinci nisu bili sretni s Wilsonovim pozivima. Rekao je da su imali „ispitivački ton“, bili su uznemireni, htjeli su znati zašto ih Wilson traži i što želi znati. Odgovorio im je da je saznao za njih iz OUSDAT datoteka i da želi znati sve o obrnutom inženjeringu, oborenim letjelicama, MJ-12 i sličnim organizacijama i zatražio je od njih službeno izvješće. Na to su mu odgovorili da se moraju dogovoriti i da će mu javiti kada će se sastati s njim „na samo“.

Sastali su se 10 dana kasnije, sredinom lipnja 1997. godine gdje je Wilson obavješten da bi trebao zadovoljiti određene posebne kriterije kako bi mogao dobiti odgovore i biti na „popisu odabranih“, a ti kriteriji nemaju veze sa određenim položajem u vojsci ili politici. Wilson je bio ljut jer je to značilo da ova grupa djeluje bez nadzora američke vojske i vlade. Svrha tog sastanka je zapravo bila zabrana pristupa Wilsonu traženim podacima, unatoč visokoj poziciji u vladi. Rekli su mu samo da se radi o obrnutom inženjeringu izvanzemaljskog objekta koji je otkriven u prošlosti i da postupak traje jako sporo, gotovo bez uspjeha, jer je mali broj pojedinaca uključen i smije znati za to. Pokazali su mu i popis od 400-800 osoba.

Wilson je otišao ljut sa sastanka i žalio se nadzornom odboru SAP-a, ali niti oni nisu stali na njegovu stranu, već su mu zaprijetili gubitkom pozicija ako nastavi propitivati.

Iako ovo nije potvrda od samog predsjednika SAD-a, i iako nema potvrde ni od samog Wilsona, ovdje se radi o seriji bilješki znanstvenika koji ih je namjeravao uputiti izuzetno ograničenoj grupi bliskih kolega. Kao takav, on ima izuzetnu vjerodostojnost. Štoviše, količina detalja i određenih imena u njima očigledno daju do znanja da je sve u bilješkama vrlo autentično.

Ovo je izuzetno važan „leak“ koji snažno ukazuje na ono o čemu mnogi istraživači već dulje vrijeme raspravljaju. Postoji visoko klasificiran program unutar labirinta sustava obrane SAD-a, skriven daleko od očiju javnosti koji se bavi proučavanjem izvanzemaljske tehnologije.

U članku su izdvojeni i opisani samo najvažniji dijelovi Davisovih zapisa, a sve možete pronaći na linku: https://imgur.com/a/ggIFTfQ

[FUN Fact] Smatra se da su ove bilješke procurile iz privatne arhive astronauta dr. Edgara Michella nakon njegove smrti 2016. godine.

Za one koji žele znati više:

Medijska kronologija G. Marinkovića: https://omnitalkradio.weebly.com/pentagon-ufo-briefing.html

Analiza jednog od najpoznatijih NLO autora i istraživača Richarda Dolana: https://youtu.be/Dk7wWp7iL60

Intervju iz 2007. godine sa dr. Edgar Mitchell-om, astronautom Apolla 14, koji su organizirali Giuliano Marinković, Božidar Kemić i Krešimir Mišak: https://youtu.be/AqVWYvsaeWg

Cijeli intervju (sa prijevodom) možete pogledati u emisiji Na rubu znanosti: https://youtu.be/RuH8wyELryA

Twitter

Twitter u kojemu možete pratiti zadnje vijesti o ufologiji, astronomiji, astroarheologiji, i svim ostalim temama na rubu i izvan ruba znanosti.

www!

Nove stranice DUAP Polarisa www.duap-polaris.hr započele su radom 15. rujna 2013. godine. Stare materijale i stranice možete pronaći u kategoriji Arhiva.

Adresa!

logo small
Šimićeva 50, 21000 Split, Hrvatska

Sva prava pridržana @2020