Kineski Roswell - dokazi izvanzemaljskoj posjeta iz prapovijesti

c08652c8-0562-4991-bc20-cc71627eefc3Ovo je jedno od najznačajnijih i najzagonetnijih arheoloških otkrića, također poznato i pod nazivom kineski Roswell kamenog doba, koje snažno podupire hipotezu o paleokontaktima, iako zvanični znanstveni krugovi osporavaju ovo otkriće, uostalom, kao i sva druga koja nisu u skladu s važećim "pravovjernim" pogledima i interesima glavne struje odviše konformistički raspoloženog znanstvenog establishmenta.



Bayan Kara Ula

Tijekom ekspedicije 1937. godine, na teško pristupačnom planinskom području Bayan-Kara-Ula koji se nalazi na pograničnom dijelu između Tibeta i Kine, kineski arheolog profesor Chi Pu Tei sa svojim studentima je izvodio detaljan rutinski pregled međusobno povezanog spleta mnogobrojnih planinskih pećina koje su zadirale duboko u stjenovit planinski masiv, te otkrio nekoliko pećina s grobnicama koja sadrže čudne, samo oko 130 cm visoke kosture čije trokutolike lubanje su bile prevelike u odnosu na njihova slabašna neprirodno vretenasta tijela. Iskopano je 120 manje ili više uščuvanih kostura tih malenih bića čudna izgleda i nepoznata podrijetla. Tijekom tih arheoloških iskapanja u tim pećinama otkriveni su na njihovim zidovima, na nekoliko mjesta, dobro uščuvani grubo ugravirani crteži koji prikazuju izlazeće Sunce, Mjesec i Zemlju te neke neidentificirane zvijezde međusobno povezane crtama od gusto urezanih udubljenja veličine zrna graška. Na nekima od tih nezgrapnih drevnih pećinskih gravura prikazana su i čovjekolika bića niska rasta s oblim šljemom na glavi. Starost tih špiljskih gravura, masivnih kamenih diskova te malenih leševa izvađenih iz grobova procijenjena je na 10 do 12 tisuća godina i nije sporna.
53ce1303-882f-4001-9ff4-44ddb2771037
U svakoj od ukupno 716 grobnica našao je kameni disk promjera oko 30 cm i debljine 2 cm s rupom u sredini promjera 2 cm (različiti izvori navode različite dimenzije) težine oko 1 kg sa dvotračnim gustim spiralno raspoređenim zapisima (ugraviranih natpisa dosad nepoznatog podrijetla) baš kao kakva drevna gramofonska ploča. Svi pronađeni diskovi, zajedno sa drugim nalazima iz pećine sa tog područja, čuvani su u Pekingu. Sljedećih dvadesetak godina stručnjaci su bezuspješno pokušavali da dešifriraju zapise sa kamenih diskova.

Chi Pu Tei objavio je svoje nalaze tvrdeći da kosturi pripadaju davno izumrlim planinskim majmunima (iako oni ne pokapaju svoje mrtve, već je to svojstveno isključivo civiliziranim ljudskim zajednicama), te da su diskovi ostaci nepoznate kulture, čime je bio ismijan od strane kineske arheološke zajednice.

Ubrzo nakon Drugog svjetskog rata, poljski profesor Sergej Lolladoff pokazao je neobičan lećasti disk od jadeita rijetke vrste žada, vrlo sličan spomenutim kamenim diskovima, engleskom znanstveniku dr. Karyl Robin-Evansu. Lolladoff je tvrdio da je disk kupio na sajmu u mjestu Mussorie (Sjeverna Indija), te da potječu od tajanstvenog naroda nazvanog Dzopa (neki izvori koriste naziv Dropa) koji su ga koristili kao relikviju za vjerske obrede, a izrađivani su kao replike oko12 tisućljeća starih elegantnih izvornih diskova Dzopa.

Godine 1947. Dr. Robin-Evans je pod nazivom "tajanstvena zemlja Dzopa", organizirao putovanje u Lhasu (Tibet), gdje je bio primljen kod 14. Dalai Lame (neki izvori kažu ne kod njega osobno već kod njegovog predstavnika). Na putu po vrlo nepristupačnom području na sjeveroistoku Himalaje, engleskog znanstvenika su napustili tibetanski nosači jer su se užasno bojali Bayan-Kara-Ula, te je uz velike napore ipak uspio doći na svoje odredište.

Tu je primljen od strane vladajućeg bračnog para Dzopa, te nakon što je postupno uspio pridobiti povjerenje lokalnih mještana, dr Karyl Robin-Evansu je dodijeljen učitelj jezika Lurgan-La, vjerski čuvar Dzopa, kako bi ga upoznao s osnovama Dzopa jezika te mu je pritom ispripovijedao i povijest naroda Dzopa. Lurgan-La je istaknuo da su pretci naroda Dzopa izvorno došli s planeta iz sustava Sirius, i to u dva navrata - dvije istraživačke misije na Zemlju. Prvi put je to bilo prije oko 20 tisuća godina, a drugi 1014. godine prije Krista (iako procijenjena starost granitnih diskova tvrdi prije 10-12 tisuća godina), kada se desio pad koji je spriječio preživjele da napuste Zemlju. Ta drevna legenda naroda Dzopa podupire djelomično pročitane zapise s kamenih diskova spomenutih u nastavku.

Godine 1968. ruski znanstvenik dr. Vječeslav Zajcev objavio je članak u časopisu 'Sputnik' kojim je zainteresirao naučnu javnost za temu vanzemaljaca koji su posjetili Zemlju u prošlosti. Neke od prezentiranih informacija u njegovom članku temelje se na radu profesora Tsum Um Nui  iz 1962, kojemu je napokon pošlo za rukom da djelomično dekodira i prevede minijaturne natpise s kamenih diskova, iako su mnogi bili oštećeni zubom vremena, te o tome sastavi izvješće. To izvješće govori o grupi bića - nazvanih Dropa – čiji je svemirski brod prinudno sletio u Bayan-Kara-Ula planinama prije 12.000 godina, te nakon što su shvatili svoju nemogućnost da ponovo napuste zemlju, morali su ostati u prilično neprijateljskom okruženju, jer je obližnje pećine nastanjivalo poludivlje pleme Han (ili Kama po nekim izvorima) koje je u početku bilo neprijateljski nastrojeno prema došljacima dok nisu shvatili da su veoma miroljubivi, te su ih s vremenom prihvatili. Pretpostavka je da prije nego su izumrli, pripadnici naroda Dzopa su odlučili na velikoj kolekciji precizno izrađenih granitnih diskova ostaviti zapisano opsežno svjedočanstvo o svome podrijetlu, misiji, udesu “zračnog broda” te tragičnom usudu u surovoj sredini mlađeg kamenog doba u koju su, na "trećem planetu", neočekivano zapali, za neke veoma daleke buduće naraštaje koji će ga biti kadri odgonetnuti i razumjeti. Što je najnevjerovatnije, pećine Bajan Kara Ula bile su u vrijeme posjete profesora Tsum Um Nui-a i dalje nastanjene potomcima plemena Han i Dropa. Ovi drugi bili su vrlo čudni, visoki jedva oko 130 cm, a nisu bili ni približno slični Kinezima ili Tibetancima. Ovaj izvještaj zvuči toliko fantastično da ga Akademija pretpovijesti u Pekingu u početku nije htjela objaviti, no nakon dvije godine zabrane, te uz podršku ruskih kolega, ipak je objavljen pod nazivom 'Opći zapis koji govori o svemirskoj letjelici koja se, kako piše na diskovima, spustila na Zemlju prije 12 tisuća godina’ , ali je u svjetskim znanstvenim krugovima primljen veoma hladno, s mnogo protivljenja pa i poruga. Ožalošćen ovim događajima, profesor Tsum Um Nui je emigrirao u Japan, gdje je i umro 1965. godine.

Kao podrška radu profesora Tsum Um Nui-a, dr. Zajcev je uz pomoć tima ruskih geologa, kemičara i fizičara sa sveučilišta Lomonosov u Moskvi 1961. godine, izvršio laboratorijsku analizu kamenih diskova. Utvrđeno je sljedeće:

1. Kameni diskovi su napravljeni od granita i sadrže neuobičajen visok postotak kobalta, aluminija i još nekih metala za razliku od prirodne granitne stijene sa šireg područja Bayan Kara Ula;

2. Tvrdoća materijala od kojeg su izrađeni usporediva samo s dioritom – prirodnim crnim kamenom eruptivnog podrijetla izuzetno visoke tvrdoće bliskoj tvrdoći dijamanta;

3. Prilikom eksperimenta sa oscilografom, utvrđeno je da bi pri određenoj brzini rotacije kameni diskovi počeli vibrirati i zujati visokom frekvencijom kao da kroz njih prolazi snažna električna struja, što upućuje na zaključak da su prilikom izrade vjerojatno bili obrađivani specijalnim postupkom u vrlo jakom elektromagnetskom polju koje je konsolidiralo njihovu kristaliničnu strukturu i dalo im tako visoku tvrdoću, a ne nekom od primitivnih tehnika kamenog doba. Stoga se izvodi zaključak da ovi diskovi možda nose dvije poruke, jednu pisanu simbolima na površini, te drugu u obliku zvuka ili informacija zapisanih unutar diska kao elektromagnetski zapis.

Nitko ne zna što je danas s tom velikom zbirkom od 716 neobičnih kamenih diskova iz pretpovijesnog doba jer je, s izuzetkom njih nekoliko naknadno poslanih na složena laboratorijska ispitivanja u Moskvu, te nakon 1974. godine posjeta austrijskog inženjera Ernest Wegerer-a muzeju Banpo u Xian-u kada su posljednji put viđena i fotografirana dva primjerka, vjerovatno sve do danas pohranjena daleko od očiju javnosti u bogatoj ali istraživačima nedostupnoj kolekciji znanstveno nerazjašnjivih i neklasificiranih arheoloških nalaza pekinške Akademije za pretpovijest.
9972b9e7-bc35-493d-ba60-38806b2de248
1995. godine stigao je zapanjujući izvještaj iz Kine: u provinciji Sečuan, koja leži na istočnoj granici planina Bayan Kara Ula, pronađeno je 120 pripadnika plemena prethodno etnički neklasificiranih, tisućama godina skrivenih od moderne civilizacije. Najvažnije obilježje ovih ljudi je njihova visina koja je iznosila od 65 cm do 115 cm. Ovo otkriće bi moglo biti prvi čvrsti dokaz postojanja Dropa/Dzopa naroda. Nažalost ovo selo nije otvoreno za strance.

Stoga se opravdano postavlja pitanje da li zaista zapisi na kamenim diskovima nose priču o svemirskoj misiji vanzemaljskih astronauta prije 12 tisuća godina, ili je to samo još jedan mit primitivnih kultura. Većina vodećih svjetskih pisaca koja se bavi ovakvom tematikom kao što su Erich von Daniken i Peter Kolosino vjeruju u to, no činjenica je da istina o kamenim diskovima naroda Dzopa za javnost još uvijek ostaje nerazjašnjena.

Autor: Božidar Celić





Forum i Google+

Forum i Google+ u kojemu možete raspravljati o ufologiji, astronomiji, astroarheologiji, i svim ostalim temama na rubu i izvan ruba znanosti.

www!

Nove stranice DUAP Polarisa www.duap-polaris.hr započele su radom 15. rujna 2013. godine. Stare materijale i stranice možete pronaći u kategoriji Arhiva.

Adresa!

logo small
Šimićeva 50, 21000 Split, Hrvatska

Sva prava pridržana @2017